O BOLNICI

Povijest bolnice
Povijest bolnice
Kratki prikaz povijesti koprivničkog zdravstva
Napisao: Krešimir Švarc
Prvi tragovi
Prve tragove - doduše vrlo oskudne, o postojanju zdravstvene službe u Koprivnici nalazimo već u dalekom 14. i 15. stoljeću. Tako se u jednoj listini iz 1345. godine nailazi na podatak da je biskup Grgur u Koprivnici utemeljio crkvu Sv. Ane zajedno s hospitalom. To je najstariji, iako posve oskudan podatak o hospitalu.
U povelji kralja Ludovika I. kojom je proglasio Koprivnicu slobodnim i kraljevskim gradom 1356., ima i poglavlje u kojem se govori o odnosima liječnika i građana, a u popisu župa zagrebačke biskupije iz 1501. spominje se "rector hospitalis Nicolaus". I poslije se (1556., 1742. i 1746.) spominje među ostalim i postojanje hospitala u Koprivnici, ali se nigdje ne navodi gdje je bila njegova lokacija. Tek 1765. godine spominje se da je hospital bio premješten u vojno skladište, tzv. Domus annonarius pokraj župne crkve Sv. Nikole. Od tada možemo pratiti rad i život koprivničke bolnice.
Najstariji podatak o liječnicima u Koprivnici potječe iz 1767. Bio je to Feichtinger (kirurg, ranarnik i "vracitel"), zatim Blaž Schneider 1777., Antun Nestner 1786., Nikola pl. Rataich 1790., David Antun 1796. i drugi.
Bolnička djelatnost

Hospital u bivšem vojnom skladištu (sagrađenom još 1657.) bio je mješavina hotela, ubožnice, nahodišta i bolnice, a od 1821., kad je upraviteljem tog hospitala bio ljekarnik Ljudevit Schiketanz, i prvo koprivničko kazalište. Slijedi vrlo važan događaj: gradnja željezničke pruge Zagreb - Budimpešta 1868. te pojava epidemije dizenterije među radnicima pruge stacioniranim upravo u Koprivnici. Njihov smještaj u koprivnički hospital ponukao je tadašnje Gradsko vijeće da zamolnicom zatraži od Kraljevskog namjesničkog vijeća da dotadašnji hospital proglasi javnom i općom bolnicom, što je 26. veljače 1869. i odobreno.
Od tog dana zapravo u Koprivnici postoji javna zdravstvena bolnička ustanova.

 

Dotadašnji ranarnik Jakob Winter postavljen je prvim upraviteljem novoproglašene bolnice, a uz njega se spominje i ime privatnog liječnika dr. Josipa Prennera. Na čelu bolnice nakon toga se izmjenjuju ravnatelji dr. Šime Švrljuga (1871.), koji je poslije, na osnivackoj skupštini Sbora liečnika kr. Hrvatske i Slavonije 1874. bio izabran za prvog potpredsjednika, i Franjo Herman (1872.), kojega se spominje kao predstavnika Koprivnice i uzvanika na toj istoj skupštini. Ranarnik Jakob Winter, prvi ravnatelj novoproglašene bolnice. Na proglašenju utemeljenja Opće bolnice Gradsko se vijeće obvezalo sagraditi novu zgradu za potrebe bolnice, jer je stanje u dotadašnjoj bolnici bilo vrlo loše, o čemu ima podosta izvještaja i dokumenata. Nakon poduljih priprema, prikupljanja sredstava, formiranja nekoliko odbora, angažiranje građevinskog stručnjaka Adolfa Felbingera, odabira najprikladnijeg mjesta za "novu" bolnicu (napušteno groblje Sv. Lucije), održane jeftimbe, poduzetnik Antun Cibulic preuzeo je posao gradnje i u veljači 1874. počeli su radovi, da bi zgrada bila gotova 1875. godine.

"Nova" bolnica 1875. Dr. Nikola Selak Stanje se u novoj bolnici, medutim, nije znatnije promijenilo. Sve mane iz stare prenesene su u novu bolnicu, i takvo je stanje potrajalo sve do dolaska jedne izuzetne medicinske licnosti u Koprivnicu, dr. Nike Selaka, koji je 1888. preuzeo ravnateljstvo bolnicom. Roden 1862. godine u Dubrovniku, medicinu završava u Grazu, radi neko vrijeme u Dubrovniku, a zatim u Jastrebarskom, odakle dolazi u naš grad. Svojim izuzetnim sposobnostima uspijeva uskoro tu malu, provincijsku bolnicu, koju su brojne inspekcije osudile i na zatvaranje, pretvoriti u uzoran zavod, jednu od najboljih bolnica Hrvatske i Slavonije. Vec otprije poznati medicinski publicist, nastavlja tu aktivnost i u Koprivnici, gdje izdaje brošuru "Oci i zdravlje školske djece u Hrvatskoj i Slavoniji", te "Kratku sudsku medicinu - prakticki dio" i za nas najvažnije djelo "Izvješce o javnoj obcoj bolnici Slob.
I kr. grada Koprivnice od god. 1869. do kraja 1889." u kojem obraduje povijest koprivnickog zdravstva, iznosi brojne statisticke podatke, razraduje morbiditet i mortalitet, te nam na najbolji moguci nacin pruža punu sliku o zdravstvenom stanju gradana tadašnje Koprivnice, a posebno obraduje podatke o najcešcim i za ono vrijeme najvažnijim bolestima (tuberkuloza, venericne bolesti). Posebice se bavio ocnim bolestima i operacijama, što takoder u izvješcu detaljnije obraduje. Redoviti je suradnik Lijecnickog vjesnika, te njegov rad u Koprivnici postaje poznat širom Hrvatske i Slavonije. Prerana smrt prekinula je taj plodni rad. Umro je od trbušnog tifusa 1891. godine u Zagrebu.

Nakon dr. N. Selaka, zasigurno jedne od najvažnijih licnosti u razvoju koprivnicke bolnice, smjenjuju se ravnatelji: dr. Franjo Labaš (1891./1894.), dr. Ivan Torizer (1895./1896.), dr. Janko Jambrišak (1897./1898.).
Godine 1894. sagradena je još jedna zgrada, u koju su smještani uglavnom venericni bolesnici. Poslije je pripojena glavnoj zgradi.

Dr. Mirko Kasumovic Na celo bolnice 1899. dolazi dr. Mirko Kasumovic, koji je tu dužnost obnašao punih 40 godina. Ne samo zbog 40 godina njegova ravnateljstva, nego i zbog svega što je ucinio u daljnjem razvoju bolnice i koprivnicke medicine; možemo slobodno govoriti o "eri dr. Kasumovica". Tijekom godina zauzimao se za vlastito financiranje bolnice, te je zajedno sa sposobnim ekonomom Josipom Novacicem formirao vlastitu ekonomiju, što mu je omogucilo da se upusti u više investicijskih zahvata i modernizaciju bolnice. Od svega što je ucinjeno za vrijeme dr. Kasumovica navodimo samo ono najvažnije: 1903. sagradena je nova kuhinja (još danas u funkciji), 1909. sagraden je zaseban paviljon za "kužne bolesti", slijedi uvodenje plina 1911. i nabava prvog parnog dezinfektora. Od 1917. do 1926. sagradena je pekarnica, izvršena elektrifikacija, nabavljen autoklav, sagradena mrtvacnica (srušena 1960.), od 1927. do 1932. gradnja spojne zgrade s operacijskim salama, nabavljen sterilizator, uvedeno centralno grijanje i kupaonica, te nabavljen prvi rendgen aparat (1932.) i oprema za fizikalnu medicinu. Godine 1936./1937. gradi se nova zgrada za Interni odjel s praonicom rublja u prizemlju, poslije u nekoliko navrata dogradivana i preuredivana, slijedi oprema za prvi laboratorij, itd.

Gradska bolnica

Ovim suhoparnim nabrajanjima obuhvatili smo citavo jedno razdoblje izmedu dva rata, u kojem se bolnica postupno razvijala, uvodila nove metode dijagnostike i terapije i pocela dobivati konture suvremene, moderne bolnice onoga vremena. Spomenimo još i podatak da je u bolnici kad ju je preuzeo dr. Kasumovic bilo ukupno 107 kreveta, a 1940. taj je broj narastao na 240. Dr. Mirko Kasumovic sa suradnicima (slijeva Josip Novacic, upravitelj bolnice; dr. Ivan Vedriš, dr. Mirko Kasumovic, dr. Martin Široki i dr. Zvonko Ginsberger.

Dr. M. Kasumovic zasigurno je bio jedan od najuglednijih gradana Koprivnice, izuzetno inteligentan covjek i vrstan strucnjak, Medicinu je prakticirao u svim njezinim oblicima. Bio je izvrstan pedijatar, siguran operater, bavio se ginekologijom i porodništvom, rendgen dijagnostikom te posebno internom medicinom. Uz sve to, obavljao je i dužnost gradskog fizika, baveci se, dakle, i javnim zdravstvom. Umirovljen je 1940., a umro je u Zagrebu 1948. godine.

 

 

Nakon odlaska dr. Kasumovica u mirovinu, godine 1940. za šefa Kirurškog odjela i ravnatelja bolnice dolazi prim. dr. Ladislav Juricic, prvi školovani kirurg. Rodio se 1899. u Delnicama, završio medicinu u Zagrebu, u Bolnici Milosrdnih sestara završio je specijalizaciju iz kirurgije. Njegovim dolaskom u Koprivnici pocelo je ponovno vrlo važno razdoblje u razvoju koprivnicke bolnice. Upravo zaslugom dr. Juricica u Koprivnicu dolazi i prvi internist, dr. Nikola Ivanovic, koji uz svesrdnu pomoc dr. Juricica uspijeva 1940. u još ne posve dovršenoj zgradi osnovati Internisticki odjel. Treba spomenuti i dolazak prvog pedijatra dr. Fede Fischer-Sartorius, cime se Koprivnica svrstala u rijetke provincijske gradove koji su prije II. svj. rata imali pedijatra. Uspješan pocetak rada dr. Juricica i ostalih specijalista bio je, medutim, uskoro prekinut.

 

 

Slijedio je pocetak II. svjetskog rata na našem podrucju, te odlazak i dr. Juricica i dr. Ivanovica iz Koprivnice. Bolnicom kao i Kirurškim odjelom u tom ratnom razdoblju rukovodi dr. Ivo Vedriš, vrlo ugledan koprivnicki lijecnik, priuceni kirurg, uz dr. Martina Širokog, koji je tada bio i gradski fizik. Zanimljiv je podatak da nakon odredenog vremena u tu, zbog rata stagnantnu situaciju dolazi skupina poznatih lijecnika, koji su zbog politickih i rasnih razloga bili proganjani i kao nepocudni prisiljeni raditi u provincijama. Tako su, uz vec spomenutu dr. F. Fischer- Sartorius, u Koprivnicu sa svojim obiteljima došli internist dr. Miroslav Deutsch-Duic, kirurg dr. Karel Oberšlik i dr. Tea Oberhofer. Unatoc opcim, a za njih vrlo nepovoljnim okolnostima, nisu mogli a da ne odigraju vrlo velik utjecaj na podizanju strucno-medicinskog rada. Tako je to potrajalo do studenoga 1943., kad uz brojne ostale koprivnicke lijecnike odlaze u partizane, a bolnica postaje zapravo mala, napuštena, izrazito vojna bolnica, na celu s vec spomenutim dr. Vedrišem i dr. Širokijem. Dr. Luka Bezic.

Nakon II. svjetskog rata, bolnicom krace vrijeme upravlja kirurg dr. Josip Vodehnal, no vec tijekom 1945. vracaju se prim. dr. Ladislav Juricic za ravnatelja i dr. Nikola Ivanovic za šefa Internog odjela, nastavljajuci tamo gdje su 1941. stali. Slijedi niz zahvata na modernizaciji bolnice (preuredenje kuhinje, operacijskoga trakta, sterilizacije, formiranje prvog laboratorija u sklopu Internog odjela itd.). Uskoro bilježimo i dolazak novog pedijatra dr. Luke Bezica u Koprivnicu, 1945., koji uz potporu i pomoc dr. Juricica otvara mali, skromni prvi Djecji odjel u bolnici sa samo 12 krevetica, što je svakako poslužilo kao temelj za daljnji razvoj pedijatrijske službe. Prim. dr. L. Juricic odgojio je plejadu koprivnickih lijecnika, uspio je podici razinu posebno kirurške službe na zavidan nivo, a kao posebnu zaslugu pripisujemo mu što je pravodobno uputio na specijalizacije prvu skupinu koprivnickih mladih lijecnika (kirurgija, pedijatrija, interna medicina, ginekologija), cime je omogucio formiranje novih djelatnosti. Tijekom 1952. godine iz Koprivnice odlaze dr. Ivanovic i dr. Bezic, a na njihova mjesta za šefa Internog odjela dolazi dr. Leopold Auf, te poslije ugledni koprivicki lijecnik dr. Stanko Sulimanovic, a na mjesto šefa Pedijatrije dr. Ludmila Kazic. U isto to vrijeme u Koprivnicu dolazi dr. Marko Prister, koji uz rad na Antituberkuloznom dispanzeru, otvara i prvi bolnicki stacionar za tuberkulozne bolesnike, kao temelj buduce djelatnosti, koja punim djelovanjem pocinje 1957. godine dolaskom dr. Stanka Vovka u Koprivnicu, koji otvara prvi bolnicki odjel umjesto stacionara. Dr. Ludmila Kazic Dr. Marko Pister Dr. Stanko Vovk.

Svojim velikim organizacijskim iskustvom daje poticaj za integraciju Doma narodnog zdravlja i Opce javne bolnice u novu ustanovu, što je konacno realizirano 1. sijecnja 1958. godine kad je formiran Zdravstveni centar Koprivnica (koji je poslije preimenovan u Medicinski centar "Dr. Tomislav Bardek", po poznatom i uglednom lijecniku dr. Tomislavu Bardeku, koji je stradao za NDH u ustaškom logoru Jasenovac). Ravnatelj novoformirane ustanove postao je dr. Stanko Vovk, dotadašnji ravnatelj prim. dr. Juricic i dalje rukovodi Kirurškim odjelom, a dotadašnji ravnatelj Doma zdravlja dr. A. Heinrich, nakon što je završio specijalizaciju iz epidemiologije, kao prvi u našem kraju, preuzima rukovodenje Higijensko-epidemiološkom službom. Osnivanjem centra, kao nove integrirane medicinske djelatnosti, završeno je vrlo važno razdoblje koprivnickog zdravstva. Posve je sigurno da bez temelja koje su postavili prim. dr. Juricic i dr. Heinrich u razvoju svojih ustanova ne bi bilo moguce vec tako rano (kao drugi slucaj u tadašnjoj Hrvatskoj) osnovati tu novu ustanovu, novu ne po imenu nego po svojoj biti. Prim. dr. Juricic rukovodio je Kirurgijom sve do 1970., kada je umirovljen. Umro je 1990. u Zagrebu, gdje je i pokopan. Iz knjige: "Spomenica o pedesetoj obljetnici Hrvatskoga lijecnickog zbora Podružnice Koprivnica", posebno izdanje, 2003.g.